Zdrava maca - Royality SHOW

You are here: Home / O mačkama / Tekstovi / Kako radi mikročip za kućne ljubimce?
Sunday, 06 April 2014 09:40

Kako radi mikročip za kućne ljubimce?

  • Print
Rentgenski snimak mikročipa Rentgenski snimak mikročipa

Sve o mikročipovima.

Svake godine u svetu, u državnim i privatnim skloništima i azilima bude uspavano preko 5 miliona mačaka i pasa. Ta sumorna brojka u zavisnosti od države varira između 30 i 50% od ukupnog broja životinja koje dospeju u azile. I sami možete pretpostaviti da je među tim brojnim nesretnim životinjama nezanemarljiv broj vlasničkih kućnih ljubimaca koji su se izgubili ili pobegli. Mikročip u ovom slučaju bukvalno može predstavljati razliku između života i smrti. Zamislite samo taj sudbonosni telefonski poziv kada iz neke veterinarske ambulante ili azila pozovu vlasnika i jave mu da je pronađen njegov pas ili mačka... Još ako ste nekada videli to olakšanje i sreću kada se sretnu vlasnik i izgubljeni kućni ljubimac, verovatno ćete još bolje razumeti kolika je važnost mikročipa.

U velikim prirodnim katastrofama iz prethodnih godina, kao što su npr. uragan Kartina ili cunami u Japanu (koji je izazavao nuklearni incident u Fukušimi), hiljade kućnih ljubimaca su bili odvojeni od svojih vlasnika. Ovakve situacije samo naglašavaju potrebu i važnost trajnog identifikacionog sistema koji omogućava spajanje razdvojenih vlasnika i ljubimaca. Mikročip implanti su jedno od rešenja. Pored danas zastarelih metoda tetoviranja i označavanja markicama, mikročipovi predstavljaju daleko pouzdaniju i trajniju identifikaciju za kučne ljubimce. Takođe, kradljivci pasa lako mogu ukloniti markice i pločice sa podacima, ali uklanjanje mikročipa ipak zahteva ozbiljnu hiruršku intervenciju.

Mikročip spreman za implantacijuMikročip je veličine većeg zrna pirinča, a veterinari ih mogu ugraditi u različite vrste kućnih ljubimaca - od reptila i ptica do mačaka i pasa. Čip u sebi nosi broj koji se nalazi u centralizovanoj bazi podataka i vezan je za ime vlasnika i njegove kontakt podatke.

Nažalost, ne misle svi vlasnici da je čipovanje kućnih ljubimaca dobra stvar. U ovom tekstu ćemo pokušati da čitaocima Zdrave mace i vlasnicima svih drugih ljubimaca predstavimo način rada ovih i prednosti mikročipova, i da razjasnimo eventualne nedoumice. Da li su čipovi štetni po zdravlje kućnih ljubimaca? Ima li razlike između čipova različitih proizvođača? Za početak, evo kako ove spravice funkcionišu.

Kako funkcioniše mikročip za kućne ljubimce?

Tehnologija na kojoj je zasnovan mikročip za kućne ljubimce postoji više decenija ali je tek nedavno postala pristupačna po ceni kako bi se koristila na tržištu opreme za kućne ljubimce.

Mikročip za kućne ljubimce koristi tehnologiju identifikacije radio frekvencijom (radio-frequency identification - RFID). RFID, kao što i ime kaže koristi radio talase kao medijum za prenošenje podataka. RFID jedinica čuva podatke i, koristeći elektromagnetne talase kao izvor energije, emituje podatke na uređaj koji ih čita.

RFID uređaji koji se koriste za kućne ljubimce su većinu vremena pasivni i samo čuvaju informaciju, ne emitujući nikakve podatke. Oni nemaju svoju bateriju niti svoj izvor energije. Drugim rečima, potpuno su neaktivni, i čekaju da budu pobuđeni i zatim očitani posebnim uređajem.

Kapsula mikročipa je po veličini slična većem zrnu pirinča i sadrži par komponenti koje joj omogućuju da radi svoj posao. Pre svega, stakleni materijal koji obuhvata uređaj je biokompatibilan. To znači da nije otrovan i da ne šteti telu životinje, tj. vaš ljubimac neće imati alergijsku reakciju na mikročip nakon implantacije.

Mikročip za kućne ljubimce

U staklenoj kapsuli se nalaze silikonski mikročip koji čuva podatke, kao i kondenzator i namotaj antene. Prilikom očitavanja, kondenzator prima energiju (od skenera) i šalje je mikročipu. Informacije sa čipa se tada mogu očitati preko antene, koja se sastoji od bakarnog namotaja.

Kako nema sopstveni izvor energije, mikročip zahteva čitač ili skener da ga "napuni" tj. aktivira. Kada se podesi na odgovarajuću frekvenciju, skener pobuđuje mikročip puneći kondenzator elektromagnetskom energijom. Kada dobije energiju, kapsula šalje radio signale sa identifikacionim brojem natrag u skener. Skener tada očitava radio talase i prikazuje identifikacioni broj na svom ekranu. Sve se ovo naravno događa u deliću sekunde. Nakon očitavanja mikročip opet ostaje bez energije i vraća se u stanje mirovanja.

Da li je ugradnja mikročipa bolna za kučne ljubimce?

Neki vlasnici mačaka (i pasa) imaju dilemu oko ugradnje mikročipa svojim ljubimcima. Neki brinu da ugradnja može biti bolna za životinju. U suštini - nije. Sam zahvat ne zahteva ni anesteziju, iako neki veterinari mogu upotrebiti lokalnu anesteziju kod plašljivih životinja. Ljubimac uopšte neće patiti prilikom implantacije, odnosno bol neće prevazilaziti intenzitet koji se javlja prilikom davanja obične inekcije.

Veterinar koristi potkožnu iglu za ugradnju mikročipa, i zbog toga će bol koji oseća vaša mačka ili pas biti sličan neprijatnosti prilikom rutinske vakcinacije. Većina vlasnika se slaže da korist koju pruža mikročip daleko prevazilazi trenutnu neprijatnost same ugradnje. Da i ne pominjemo kako je čipovanje u Srbiji (i velikoj većini evropskih zemalja) zakonska obaveza svih vlasnika kućnih ljubimaca.

Mikročipove u Srbiji po zakonu smeju ugrađivati isključivo veterinarske ordinacije koje su za to dobile ovlašćenje od države.

Kada nov mikročip stigne kod veterinara, on već poseduje jedinstven broj koji je u njega uneo proizvođač. Čipovi koji se kod nas ugrađuju dolaze od nekoliko proizvođača: Bazer, VIrbac i  Najčešće čipovi dolaze u pakovanju unutar igle i samog apikatora, u kesi na kojoj je jasno istaknut broj čipa. Veterinar prilikom ugradnje čipa skuplja kožu sa leve strane vrata životinje, ubacuje iglu i pritiska polugu. Ovaj potez oslobađa mikročip koji ostaje trajno u telu životinje.

Što se finansijske stane tiče, obeležavanje čipom i izdavanje pasoša za kućne ljubimce u Srbiji košta oko 1000 dinara.

Mačka vraćena vlasnici posle 5 godina Mačka sa slike levo po imenu Skrab (Scrub) vraćena je svojoj porodici u Misisipiju 5 godina nakon uragana Katrina.  Sedmogodišnja mačka je doneta u lokalni azil za životinje i nakon očitavanja podataka sa mikročipa, dobijeni su podaci i pozvani vlasnici. Mačku je prethodno mesecima hranila žena koja je živela u priobalnom delu Gulfporta ali se plašila za macino zdravlje i zbog toga je donela u azil. Prava vlasnica, Dženifer Noubl (Jennifer Noble) kaže da je u prvom trenutku nakon što su je pozvali bila jako skeptična ali se sve naravno završilo sa srećnim krajem :) Žena koja je hranila macu više meseci pre nego što je vraćena vlasnicima je živela oko 20km od kuće pravih vlasnika...

Koji su nedostaci ili mane mikročipovanja?

- Može se desiti da mikročip ne ostane na mestu gde je postavljen i da "putuje" po telu životinje, što može izazvati neprijatnosti ili komplikacije.

- Kako se razvijao sistem obeležavanja, i kako je čipove proizvodio veći broj kompanija, postoje različite frekvencije na kojima se emituju podaci sa čipa. Isto tako, postoje skeneri (čitači) koji čitaju samo jednu frekvenciju, ali i oni koji su univerzalni. Ovo može dovesti do toga da životinju koja se izgubila u drugoj državi ne mogu da identifikuju ukoliko nemaju odgovarajući skener.

- Ponekad se mogu čuti strahovanja od potencijalne opasnosti razvijanja kancera izazvanog mikročipom. Dosadašnja istraživanja na ovu temu pokazuju da određene vrste laboratorijskih pacova mogu češće oboljevati od kancera nakon ugradnje mikročipova. Isto tako, ispitivanja vršena nad psima nisu dovela do potvrdnih zaključaka u tom smislu i naučnici za sada ostaje pri tvrdnji da su koristi od čipovanja, potvrđene u stotinama hiljada slučajeva, neuporedivo veće od (za sada) nepotvrđene opasnosti.

Alternativne metode obeležavanja postoje i u pitanju su ogrlice koje emituju GPS signal. Nažalost, ovakve sprave koštaju više stotina € i svakako nisu pogodne za mačke i male pse zbog svojih dimenzija.

Šta donosi budućnost?

Neke kompanije koje se bave razvijanjem tehnologija mikročipova za ugradnju u kućne ljubimce (ali i ljude) su razvile modele mikročipova koji ne samo da očitavaju identifikacioni broj, već mogu meriti i temperaturu životinje. Jedna od ovih kompanija, Digital Angel Corp. navodi da njihov Bio-Termo mikročip koristi poseban element koji očitava i šalje temperaturu tela. Ova metoda bi u mnogim situacijama ubrzala i olakšala uobičajeno rektalno merenje temperature. DigitalAngel takođe radi na razvijanju mikročipova koji bi precizno očitavali i neke druge važne telesne parametre poput nivoa šećera, pulsa, količine kiseonika i krvnog pritiska.

U svakom slučaju, bilo da svoju macu čuvate u kući ili joj dozvoljavate da sama ide kuda voli (što ne preporučujemo), važno je imati mogućnost da je pronađete ukoliko se desi nešto nepredviđeno.



Kakvo je vaše mišljenje, napišite nam u komentarima!

Prijatelji ZDRAVE MACE

Prijavite se na Zdrava maca info

Error : Please select some lists in your AcyMailing module configuration for the field "Automatically subscribe to" and make sure the selected lists are enabled

Unesite svoj e-mail u polje ispod i mi ćemo vas redovno obaveštavati o svim novostima sa Zdrave mace! :)

Kontakt info

  • +381 63 273 121