Zdrava maca - Royality SHOW

You are here: Home
Thursday, 13 July 2017 18:52

Nahrani mačku i preživećeš kugu!

  • Print

Prenosimo vam divnu priču o dobrim ljudima i njihovim mačkama iz Trešnjevke, kako zovu deo Zagreba.

Tekst i fotografije su vlasništvo njihovih autora, objavljujemo ih uz dozvolu urednika portala Trešnjevka online

Trešnjevački plac jedne nedjelje poslijepodne. Vrućina, sparina i pozni vikend ispraznili su kvart. Idem biciklom prema Gagarinovu putu i prelazim preko parkirališta pokraj placa. Ispred mene zaustavlja se automobil. Izlaze neki ljudi i odjednom se na do malo prije praznom prolazu pojavilo više mačaka kao publika poredana u polukrug koja strpljivo iščekuje početak hit predstave.

Čekale, doduše, nisu virtuoznu izvedbu poznatoga glumca već svoje dnevno sljedovanje. Obrok koji im se, kako sam kasnije saznao, dostavlja svakoga dana. I dok je sve to trajalo, divlje kvartovske mačke prihvaćale su dodir i hranu, a neke su čak uzvraćale nježnošću gospođi i gospodinu koji su svaku dozvali imenom.

Mace sa Trešnjevke

Mace sa Trešnjevke

Mace sa Trešnjevke i dobri ljudi koji o njima brinu
FOTO Tony Hnojčik

Jednostavno sam morao doznati nešto više pa sam upitao gospođu da mi ispriča njihovu priču. Isprva otvorena, kad je shvatila da želim o tome napisati članak, ona se malo povukla. Opterećena iskustvom i višegodišnjom borbom s onim dijelom društva koje ne razumije njihovu ljubav prema macama, razmišljala je o tome može li ih objavom ugroziti, ali na kraju je ipak pristala na razgovor. Razmjena kontakata, objasnila mi je, nije potrebna jer su oni ovdje svakoga dana u otprilike isto doba.

Sljedeće poslijepodne stigao sam na lokaciju nešto prije ugovorenoga vremena i tamo, u skladu s dogovorom, zatekao našega urednika fotografije koji je do mojega dolaska već uočio i snimio nekoliko mačaka. Pokazao mi ih je i ja sam izbrojio više od pet maca strateški raspoređenih u blizini. Većina je bila na mjestima gdje ih površan pogled nezainteresiranog prolaznika uglavnom ne bi razlikovao od okoline.

Prividan mir potrajao je sve dok nisu prepoznale osobe koje su izašle iz automobila. Gospođa Jagoda je stigla, a mi smo morali pričekati jer su prije nas na redu bile mace. Kada je ritual završio, sjeli smo na obližnju terasu i tu smo saznali kako je sve počelo još 2003. godine.

Mace sa Trešnjevke i dobri ljudi koji o njima brinu
FOTO Tony Hnojčik

“Tada sam bila tehnička direktorica u jednoj tvrtki. Došlo je do stečaja, prestala je proizvodnja i svi smo ostali bez posla. Ja sam ostala još neko vrijeme i upravo u to doba omacila se naša tvornička mačka koja je tu živjela kako bi čistila hale od štetočina. Uzela sam jednoga mačića iz tog legla i dovela ga doma. Tamo ju je dočekala i sestra iz prethodnoga legla koju smo također udomili. Zvali smo je Ćorica jer joj je, kad sam je donijela kući, jedno oko zbog upale bilo zatvoreno, pa smo mislili kako je na to oko slijepa. Oko smo izliječili, ali ime je ostalo,” počela je Jagoda.

“Mlađa sestra iznenada je nestala 2005. godine, a mi smo je počeli tražiti. Šireći krug potrage, došli smo i do trešnjevačkoga placa na kojemu smo sreli neke mace. Kako smo nosili hranu za mačku koju smo tražili, ponudili smo je onima koje smo tamo zatekli, i tako je sve to počelo. Nismo odustali i nastavili smo tražiti našu macu. Nju nikada nismo našli, ali smo našli mnoge druge mace kojima smo počeli redovito donositi hranu. I sad to činimo već više od deset godina,” nastavila je.

“Ne, nema više nijedne od tih prvih mačaka,”odgovorila je, “mislim da su samo dvije od tih koje smo sada nahranili starije od pet godina. Naše kućne mace žive mnogo dulje, nedavno smo se oprostili od dvije koje su doživjele više od dvanaest, trinaest godina, ali ove kvartovske rijetko dožive više od sedam ili osam godina. Oprostili smo se i od Ćorice, mace koja je, mislim, mogla i govoriti samo što to nije hitjela”.

Mačke sa Trešnjevke

Mačke sa Trešnjevke
FOTO Tony Hnojčik

Opisala je kako se navika hranjenja pretvorila u odgovornost pa su počeli, kada bi uočili problem, odvoditi bolesne mace na liječenje nakon kojega bi ih vraćali na njihov teritorij. Mnoge su, ako je to stanje zahtijevalo, neko vrijeme provele na oporavku u njihovom domu, a neke su i ostale kod njih ili kod njihovih kćeri koje su naslijedile ljubav prema životinjama.

S vremenom su počeli  svaku macu koje redovito hrane voditi na kastraciju odnosno sterilizaciju, a drago im je što su i razne udruge koje vode brigu o gradskim mačkama usvojile sličan princip te sve više zagovaraju sterilizaciju i vračanje na teritorij umjesto inzistiranja na udomljavanju sa čime je i Jagoda imala loša iskustva.

Mačke sa Trešnjevke
FOTO Tony Hnojčik

Ona je kazala kako sada osjeća toliku odgovornost prema njima da misli kako ne bi mogla spavati cijelu noć ako bi mace ostale gladne. Iako su se smijenile generacije, oni su vezani za svaku na svojim hranilištima. Nije nam mogla reći točan broj maca o kojima su vodili brigu tijekom godina. Spomenula je tek podatak kako su na kastraciju odnosno sterilizaciju do sada odveli četrdeset i dvije mačke.

I sve to čine o vlastitom trošku. Nemaju svoju udrugu i nisu članovi nijedne pa je cjelokupni financijski teret na njima samima. Kazali su kako troše osobnu ušteđevinu i novac dobiven prodajom jednoga stana, ali kako ne razmišljaju o tome da prestanu sa svojim humanitarnim radom jer bi takav čin za njih predstavljao izdaju tih čupavaca za koje su, kako je istaknuo gospodin, istraživanja dokazala kako imaju gotovo dvostruko veću površinu sive tvari u mozgu nego psi.

Mačke sa Trešnjevke
FOTO Tony Hnojčik

Jagoda nam je ispričala kako jedne nove godine kad su došli s hranom, vjerojatno zbog straha od eksplozija, nisu zatekli nijednu mačku. Sljedećega dana kada su se vratili, mace su se smirile i pojavile, ali jedna je uporno gledala u prostor ispod dasaka jednoga štanda. Upozoreni tim ponašanjem, zavirili su i oni pa su ugledali malog ozlijeđenog mačka koji se onako ozlijeđen uspio izvući i pokušao otpuzati nekamo.

Uhvatili su ga i odmah odvezli veterinaru koji je utvrdio kako su mu slomljene prednja i zadnja desna šapa te ih uputio na Veterinarski fakultet. Tamo su ga obradili i odredili kako će mačka ujutro operirati ako prestane krvarenje u plućima. Ostavili su macu te probdjeli noć čekajući informaciju koja je stigla ujutro. Mačak ide na operaciju. U slomljene šape ugrađene su mu metalne pločice, a oporavak je bio dug.

Gospođa je sve to vrijeme pazila na njega, davala mu terapiju i previjala ga. “Naravno da je i on ostao živjeti kod nas, ima osam godina i pločice mu nimalo ne smetaju da skakuće po stanu,” kazala je Jagoda.

Mačke sa Trešnjevke

Mace sa Trešnjevke

Mace sa Trešnjevke
FOTO Tony Hnojčik

Još jedan mačak koji je ostao pronađen je na Vrbiku. Kad su ga dovezli do veterinara, ustanovili su kako mu je slomljena zdjelična kost te da na trbuhu ima gnojnu rupu. “Bio je 14. lipanj kad su nas nazvali i rekli kako bi ga možda, zbog težine ozljeda, trebalo uspavati. Bio je vrlo blijed pa je naša kći, koja je tijekom godina pomaganja naučila vrlo mnogo o mačkama, umjesto uspavljivanja predložila da pokušamo s transfuzijom. Veterinari su to prihvatili i pitali nas možemo li dovesti jednu debelu macu. Toga nam zaista nije nedostajalo pa smo tako i učinili,” ispričala je.

Uslijedila je još jedna operacija koja je završila sretno, a nakon toga težak oporavak tijekom kojega u početku mačak  nije mogao samostalno obavljati ni nuždu. Ali nakon svega “nedavno smo proslavili njegov ‘drugi rođendan,’ a slavio je zajedno sa svojim krvnim bratom. Maleni je toliko živahan, znatiželjan i zaigran mačak da mi u šali govorimo kako ima ‘Duracell’ baterije u guzici,” nasmijala se Jagoda.

Krvna braća Srećko i MickoFOTO Jagoda: krvna braća Srećko i Micko (slika desno)

Priča je mnogo, i onih sa sretnim ishodom i onih drugih o kojima ne žele mnogo govoriti. “Prije smo mačke pokapali, a sada ih vozimo u krematorij za ljubimce u Samobor,” okončao je temu gospodin i tek na nagovor priznao kako taj postupak stoji gotovo sedam stotina kuna za svaku (ko 95€).

Samo na placu trenutačno redovito hrane osam maca. Hranili bi oni i više njih, ali mačke su vrlo teritorijalne životinje i teško prihvaćaju pridošlice. Katkad se pojavi neka dovoljno uporna koja se izbori i ostane. Taj proces zna potrajati tjednima, a tada ih gospođa Jagoda hrani odvojeno dok se svi ne priviknu na novu situaciju. “Treba dugo i da se priviknu na nas i da izgradimo međusobno povjerenje,” objasnila je.

Veće probleme su imali s ljudima koji nemaju razumijevanja za ono što oni čine. Bilo je i uvreda i prijetnji. Bilo je raznih situacija, ali sve se može svesti na nekoliko zabluda s kojima ljudi žive. Ima i onih koji vjeruju kako mačke prenose bolesti i onih koji ne znaju koliko su to čiste životinje koje će radije trpjeti nego obaviti nuždu tamo gdje to ne mogu zatrpati, a ima i onih koji jednostavno vole prigovarati. “Oni ne znaju ono što ja, kao pravnik, znam. Ako netko hrani mačku, ona nije ničija nego nečija, a ove ovdje su trešnjevačke mačke,” rekao je gospodin.

Jagoda zato svima preporučuje da nauče nešto o mačkama te da nahrane svaku macu koja živi u njihovoj blizini jer od toga mogu imati samo koristi, najviše u obliku kontrole glodavaca i drugih štetočina.

“Znate li da su u srednjemu vijeku nakon haranja kuge preživjeli pokušali shvatiti zašto neka sela nisu bila zahvaćena bolešću. Odgovor je glasio: “Preživjeli su zato što su hranili mačke,” podupro ju je suprug.



Zaista, videti, upoznati ili pročitati o ovakvim ljudima je nešto posebno, zar ne? Kao da svet oko nas povrati smisao, makar na neko vreme...


Copyright: Trešnjevka online / foto: Tony Hnojčik / Jagoda.

Prijatelji ZDRAVE MACE

Prijavite se na Zdrava maca info

Error : Please select some lists in your AcyMailing module configuration for the field "Automatically subscribe to" and make sure the selected lists are enabled

Unesite svoj e-mail u polje ispod i mi ćemo vas redovno obaveštavati o svim novostima sa Zdrave mace! :)

Kontakt info

  • +381 63 273 121