Zdrava maca - Royality SHOW

You are here: Home
Wednesday, 07 May 2014 09:48

Intervju: Jelena Lengold, pesnikinja

  • Print
Jelena Lengol i njen Cicko :) Jelena Lengol i njen Cicko :)

Pesnikinja i romansijerka nam priča o mačkama :)

Kao što ste verovatno primetili, na stranicama Zdrave mace se trudimo da čitaocima predstavljamo razmišljanja ljubitelja mačaka iz sveta umetnosti i kulture. Razloga za to je nekoliko, a jedan od najvažnijih je taj što je mačka biće iz životinjskog sveta koja se verovatno najčešće vezuje za umetnike i njihov pogled na svet. Ovoga puta razgovaramo sa Jelenom Lengold, pesnikinjom, pripovedačicom i  romansijerkom iz Kruševca, koja živi i radi u Beogradu.

Da li se sećate koji Vam je bio prvi kućni ljubimac u životu i po čemu ga pamtite?

Mnogobrojne mačke, u našoj kući u Kruševcu, obeležile su moje detinjstvo. Uvek smo imali po nekoliko mačka. Tada nije bilo moderno da se mace čipuju, pelcuju, čiste od buva i krpelja... Samo smo ih hranili, i to verovatno hranom koja za njih nije bila najbolja, to jest ostacima naše hrane. Bile su to obične mačke iz dvorišta, sećam se da su imale i buve, gledala sam kako crne tačkice šetaju po koži malih maca, a često sam se i ja, kao dete, budila noću sva izujedana, jer bi buve iz maca prešle i na mene.

Možete li da se odlučite, mačka ili pas?
Teško mi je da to kažem, jer obožavam sve životinje. Ali ipak, za mrvicu, više volim mačke. Valjda je to ta navika iz detinjstva da uvek kraj sebe imam mačku.



Primećujete li razlike između vlasnika pasa i mačaka?
Mislim da su vlasnici pasa uglavnom aktivniji ljudi. Pas zahteva mnogo više angažmana, moraš da ga šetaš, moraš s njim više da se igraš, da ga zabavljaš. Mačka je u tom smislu samostalnija, neće da se izgubi, da odluta i ne moraš je voditi u šetnju. Takođe, mislim da postoje velike razlike između vlasnika malih, ljupkih pasa i vlasnika onih pasa koji deluju zastrašujuće ili agresivno. Vlasnici bilo koje ljupke životinje žele da se igraju, da se maze, i da istovremeno budu nekoj životinjici brižni roditelj, a vlasnici strašnih životinja žele da ih se drugi ljudi plaše, da zaziru od njih, da dodaju sebi malo na značaju ili na snazi.

Iz našeg ugla ljubitelja mačaka (i životinja uopšte), ljudi koji nemaju bar nekog ljubimca sebi na određeni način sebi uskraćuju veliko i lepo iskustvo života sa životinjom i samim tim i sa prirodom. Šta mislite o tome, da li bi svako trebalo da ima kućnog ljubimca? Kako oni utiču na čoveka?

Ja razumem da nije svako u prilici da čuva životinju. To nije lako i velika je odgovornost. Osim toga razumem i higijenski momenat koji ljudima opravdano smeta. Ni ja ne volim da moja mačka mnogo šeta po kauču ili foteljama. Mnogo je lakše čuvati životinju ako imate dvorište. U stanu se mogu čuvati neke ptičice, kornjače, ribice, ali i onda ste u nekoj vrsti dileme da li ste vi njihov ljubitelj ili tamničar. Puno tu ima dilema i sve su mi jasne, jer sam u životu imala ne samo mačke već i psa, papagaja i zeca. Divno je živeti uz životinje, po mom mišljenju one oplemenjuju čoveka na jedan specifičan način, ali ko to iz nekog razloga ne može, trebalo bi barem da vodi računa o nekoj uličnoj životinjici. Uvek postoji neki pas ili maca koji žive u vašoj ulici i kojima možete da olakšate život. Toliko bi svaki čovek mogao. Najvažnije je razumeti da ovaj svet, ovaj grad, ova ulica - ne pripadaju samo nama, ljudima, već i vrapcima, golubovima, mačkama, psima, kornjačama, ježevima... Meni je dvorište svake noći puno ježeva i puževa. Što ne pojedu mačke, dovrše preko noći ježevi i svi ostali.

Mačak Cicko

Šta najviše volite kod mačaka? Ima li nečega što Vas nervira kod njih?
To vam je uglavnom kao i sa svim drugim ljubavima: ono zbog čega nekog zavolite, to vas posle najviše i nervira. Mačja svojeglavost ume zaista i da fascinira i da iznervira čoveka. Ali ja ne mogu na mog Cicka dugo da se ljutim, a ni on na mene. Ponekad se posvađamo, to traje par minuta, i neko od nas dvoje brzo prilazi, da malim maženjem označimo kraj svađe.
Inače, moram reći, ma kako to možda površno zvučalo, da kod mačaka najviše volim njihovu lepotu. Nalazim da su mačke prelepa bića, za mene među najlepšim bićima na planeti. Njihove oči su hipnotišuće, njihovi pokreti su nestvarno graciozni, njihova smirenost prevazilazi svako, ljudima dostupno, dostojanstvo.

Koliko mačaka imate? Da li su u pitanju domaće ili rasne mačke?
Imam već 10 godina jednog mačka, po imenu Cicko. On je potpuno crni mačak, sa ćilibarsko žutim očima, kog sam našla tu u novobeogradskim blokovima kad je bio tek beba. Uz njega, naravno, uvek imamo još nekoliko "prolaznika" kroz dvorište, sa kojima Cicko često podeli svoje ručkove.

Borkica i Cicko

Ispričajte nam anegdotu vezanu za život sa mačkama, lečenjem ili udomljavanjem mačaka...ukoliko postoji...
Dok naš Cicko još nije bio kastriran (prvih 6 godina života) često se vraćao kući blatnjav i sa ranama, pa smo ga krpili, lečili, čistili, tešili... Ali jednom se vratio bukvalno ulepljen u blato. Bila je zima i verovatno je upao u neku blatnjavu baru, a onda se to blato na njemu osušilo. Bilo mi je jasno da on toliko blata ne može da oliže sa sebe, i da moramo istinski da ga okupamo u kadi. Pošto to nikad pre toga nismo radili, i pretpostavili smo da će Cicko da pošizi od tuša, jer inače skače i od kapljice vode, naoružali smo se gumenim rukavicama i koječime, samo što svemirska odela nismo obukli, kao da treba da kupamo leoparda. I nekako smo ga stavili u kadu. Dogovor je bio da moj muž drži mačka, a ja ću da ga okupam što brže. Nekako smo uspeli da pospemo jedan tuš po njemu i onda je Cicko počeo da beži iz kade i da prska ono blato na sve strane, i naravno pobegao nam je. Kad smo se okrenuli oko sebe shvatili smo da je kupatilo bukvalno do plafona bilo isprskano blatom, a i pola zidova u sobi. Cickovo kupanje smo dovršili mokrim peškirima, nekako, a nama je posle toga ostala samo "sitnica" da oribamo celo kupatilo i - da okrečimo predsoblje i sobu.

Prema Vašem mišljenju, kako se ljudi u našoj zemlji generalno odnose prema mačkama (i drugim životinjama) a kakva je situacija u zemljama u kojima ste boravili/ radili?
Nažalost, često sam viđala da deca (moram kazati, češće dečaci nego devojčice) maltretiraju mačke. Isti ti dečaci koji maltretiraju mačke, pokazuju pažnju prema uličnim psima. To je stara priča, da mačka simbolizuje neki ženski princip, a pas muški. Imam utisak da deca koja u kući gledaju ili osećaju neku agresiju prema majci, imaju sklonost da maltretiraju mačke. Ili deca koja sama trpe neki pritisak, iskaljuju svoj bes na jedinim bićima koja su od njih slabija, a to su ulične životinjice. O odraslim ljudima koji su surovi prema životinjama ne mogu ni da razmišljam kao o normalnim ljudima, to je za mene definitivno sfera patologije. Kod nas još uvek ima mnogo uličnih životinja, nažalost, i dok se to ne reši, nekako sistemski, ljudi bi trebalo da tim životinjama pomažu da prežive. Jer nije lako biti životinja u gradu. Toga bi svako morao da bude svestan.

Ono što je divno, to je što u svakoj zgradi postoji dvoje-troje ljudi koji vole životinje i svakodnevno izlaze i iznose im hranu. Mi se međusobno poznajemo i uvažavamo, razmenjujemo priče o našim životinjicama iz kraja. Nekad ih i zajednički lečimo. Dešavalo mi se da dođe komšija iz susednog ulaza i kaže da ide na letovanje, a neki pas koji živi u našem kraju mora da dobija antibotike, pa se obaveza prenese na mene. Ljudi koji vole životinje preuzimaju takve obaveze jedni od drugih rado, i lako se razumeju.

Mačak Cicko u novogodišnjoj atmosferi

Šta mislite o izložbama mačaka i o felinologiji uopšte? Da li je etički ukrštanjem dobijati i oblikovati životinje bez dlake ili sa oblikom tela koji im otežava životne funkcije?
Ne znam, nisam često išla na izložbe životinja, i ne mogu da prosudim u kojoj meri tako nešto maltretira životinje. Jasna mi je ljudska potreba da se pohvale lepotom svog ljubimca, a neki čak vole i da se takmiče. To je sve u prirodi ljudi. Ali ako time na bilo koji način maltretiraju svoju životinju, onda je jasno da je životinja za njih samo način da hrane svoj ego. Teško mi je čak i da razmišljam o bilo kakvom mučenju životinja, zatvaram oči pred time, jer sam nemoćna da to sprečim, iako sam svesna da je na ovom svetu jako mnogo surovosti i gluposti.

Zaštita životinja u Srbiji? Odakle početi? Šta je važnije, edukacija, zakoni ili nešto treće?
Svaka čast edukaciji, ali ja sam uvek za to da se počne od zakona, i to jasnog, preciznog, koji će se primenjivati. Ako vi čekate da ljudi shvate šta je dobro, a šta nije dobro, načekaćete se. Edukacija treba da ide uz to, naravno. Ali, sve je to veoma složena stvar. Ne možete očekivati da ljudi budu naročito humani prema životinjama u zemlji u kojoj život nije naročito human ni prema ljudima, ni prema deci. Mi živimo u zemlji u kojoj su patnja, glad, hladna postelja i nebriga svakodnevica mnogih ljudi, a onda i životinje koje žive oko nas, nažalost, dele takvu sudbinu.

Mačak Cicko uživa na suncu

Sudeći po broju poznatih naučnika i umetnika koji su se živeli sa mačkama i divili im se, a neki im i otvoreno zahvaljivali na inspiraciji, nameće se pitanje da li mačke pozitivno (ili možda negativno) utiču na stvaralački proces u Vašem slučaju?
Mačak koji spokojno sedi kraj mene, ili me gleda svojim misterioznim očima, ili blaženo spava - sve to u mene unosi mir i kontemplaciju. Mačke su oduvek bile moj provodnik do svetova nekog višeg, dubljeg, mira i tišine. Ja, jednostavno, volim kad je mačak tu negde. Bolje se osećam, bolje spavam, spokojnije radim, smirenija sam, a ako zatreba, mačak može da posluži čak i kao analgetik, to znaju svi koji su ostvarili pravi kontakt sa svojom mačkom. Evo i sad, dok ovo pišem, Cicko sedi ispod mog radnog stola, sa glavom naslonjenom na moje papuče, kao da zna da o njemu pišem. A ne bi me čudilo i da zaista zna...

Prijatelji ZDRAVE MACE

Prijavite se na Zdrava maca info

Error : Please select some lists in your AcyMailing module configuration for the field "Automatically subscribe to" and make sure the selected lists are enabled

Unesite svoj e-mail u polje ispod i mi ćemo vas redovno obaveštavati o svim novostima sa Zdrave mace! :)

Kontakt info

  • +381 63 273 121